Vađenje zuba

vadjenje_zubaVađenje zuba je hirurška intervencija kojom se zub odvaja od alveole (zubne čašice) i uklanja iz nje, nakon čega sledi zbrinjavanje nastale rane. Tokom jedne posete stomatologu ili oralnom hirurgu moguće je izvaditi i više zuba, a maksimalan broj zavisi od mnogobrojnih faktora.

Postupak vađenja se odvija kroz četiri glavne faze, kojima prethodi odabir odgovarajućih instrumenata (klešta, poluge i sl.).

Prva faza se sastoji od kidanja periodontalnih vlakana koja povezuju vrat zuba sa desnima. Ovo su kolagena vlakna koja čine sastavni deo potpornog aparata zuba i šire se u svim pravcima. Njihovo kidanje se vrši pomoću odgovarajuće poluge što omogućava aplikaciju klešta na vrat zuba ili predeo račvanja korenova i štiti desni od nagnječenja i eventualnih povreda.

Druga faza obuhvata aplikaciju, retenciju i fiksaciju klešta na vrat zuba. Pre toga se vrši odabir klešta, čiji radni krakovi treba pravilno da naležu na vrat zuba.

Treća faza predstavlja pomeranje (dislokaciju) zuba unutar alveole. Ovo ima za cilj kidanje periodontalnih vlakana između zuba i vilične kosti i proširenje alveole. Time je omogućeno vađenje bez primene enormno jake sile, koja bi inače bila potrebna za kidanje svih vlakana odjednom. Dve osnovne vrste pokreta su: rotacija i luksacija, a u zavisnosti od morfologije i broja korenova izvodi se i njihova kombinacija. Ova faza može i da izostane kod pojedinih zuba, kao što su npr. donji umnjaci (treći molari). Oni često imaju distalno savijen koren, tako da se vade pomoću prave poluge (koja se koristi za zube u gornjoj vilici).

Četvrta faza se sastoji od udaljavanja zuba iz alveole. Ovo se najčešće vrši prema spolja (vestibularno) kako se ne bi oštetili zubi suprotne vilice.